Ballad in Plain D [Croatian translation]
Ballad in Plain D [Croatian translation]
Jednom sam volio djevojku, put joj je bila brončana
S njezinom nevinošću kao u janjeta, bila je nježna kao lane
Udvarao sam joj ponosno, ali sad je nema
Nestala poput doba koje je uzela
U povjetarcu ranog ljeta, ukrao sam ju
Od njezine majke i sestre, mada zatvorene su ostale
Svaka od njih pati od poraza svoga vremena
Sa strunama krivnje, snažno su se trudile voditi nas
Od dvije sestre, volio sam mlađu
S osjetljivim nagonima, ona je bila ona kreativna
Stalna žrtva, bilo je lako povrijeđena
Ljubomorom drugih oko nje
Za njezinu parazitsku sestru, nisam imao poštovanja
Okovana svojom dosadom, s ponosom za zaštitu
Bezbrojne vizije druge bi zrcalila
Kao štaku za svoje scene i svoje društvo
Ja, za ono što sam napravio, ne mogu biti opravdan
Promjene kroz koje sam prolazio ne mogu čak biti korištene
Za laži koje sam joj izrekao u nadama da ne ću izgubiti
Možebitnu ljubav snova svog života
S nepoznatom svijesnošću, koju sam posjedovao u svom stisku
Veličanstven ukras s kamina, mada joj je srce već bilo okrhnuto
Nije primjećivala da sam već pao
U grijeh lažne sigurnosti u ljubavi
Od ljutnje u obrisima do proizvedenoga mira
odgovori praznine, slobodna mjesta u glasu
Dok nadgrobni spomenici štete nisu mi postavili nikakva pitanja osim "Molim vas,
Što nije u redu i o čemu se zapravo radi?"
I tako se dogodilo kako se moglo i predvidjeti
Bezvremenska eksplozija sna fantazije
Na vrhuncu noći, kralj i kraljica
Stropoštali su se i raspali u komadiće
"Tragična figura!" njezina je sestra viknula
"Ostavi ju na miru, proklet bio, izlazi!"
I ja u svom oklopu, okrećući se
I pribijajući je na ruševine njezine sitničavosti
Ispod gole žarulje, žbuka je odzvanjala
Njezina sestra i ja na vrištavom bojištu
I ona između, žrtva zvuka
Uskoro raspršena poput djeteta pod svojim sjenama
Sve je nestalo, sve je nestalo, priznaj, odleti
Zamucao sam dvaput, udvostručio, suze mi pomutile vid
Um mi je bio raskomadan, otrčao sam u noć
ostavljajući sav pepeo ljubavi za sobom
Vjetar mi kuca na pozor, soba je mokra
Riječi kojima bih rekao da mi je žao, nisam ih našao
Mislim na nju često i nadam se koga god da je srela
Da će biti potpuno svjestan kako je dragocjena
Ah, moji zatvorski prijatelji, upitaju me
"Kako dobar, kako dobar je osjećaj biti na slobodi?"
A ja im odgovorim najtajanstvenije
"Jesu li ptice slobodne od okova nebeskih puteva?"
- Artist:Bob Dylan
- Album:Another Side of Bob Dylan (1964)