Recitacija lyrics

Veceras je u gradu tuga,

veceras caruje bol

svi ga zazivaju,

al' niko ne zna gdje je Bog,

u gradu, njih par manijaka se smije

al' vecina ih veceras place,

ispuzale male zmije

pretvorile se u koljace,

mrtva tijela velika,

srednja i ona mala,

moja rijeka je crvena

i guta ih Sava

mada ne bi htjela,

guta one koji su nju gutali,

sto su se smijali i volili

dok su se u njoj kupali,

muka je rijeci,

vidi se po pjeni

sto je na obalu izbacuje,

al' ne moze da izbaci

sta zmija u nju ubaci,

u pomoc stizu oblaci,

salju kisu da spasi rijeku,

crvene krvave fleke

da lakse oteku.

Tuzna je i savska sirena

jer mrtva su djeca njena,

treba skoljku za smirenje,

treba neko objasnjenje,

treba joj zraka

od tuge se gusi,

najrade bi na povrsinu,

pa nek' umre i nek' se isusi,

zove svoje podanike,

zove savske somove,

daje im naredbu

da ljudska tijela spreme u grobove,

da se tijela pokopaju

najdublje sto se mose,

i to na uscu kod Dunava

tam gdje je ona duboka uvala,

i tako somovi tijela vuku,

pozvali su i veliku stuku,

da tjera druge ribe s puta,

ko nece se sklonit

stuka ga proguta,

a na uscu za to vrijeme

po naredbi sirene,

ribe napravise grobnicu

za nevinu savsku djecu,

tijela su pokopana

sad je red na Dunavu,

da u Crno more

odnese fleku krvavu

• Artist:Edo Maajka
• Album:Slušaj Mater