Les hautes lumières [Croatian translation]

Nakon noći,

Prije dana,

I kroz trsku.

Nakon noći,

Prije dana,

Ići ću u potragu za svjetlima što su visoko

U nevinih su ruke pune

Vodim te da baciš medalje

U plavetnilo fontana

I da pokupimo opet te vizije

Što su se nudile drugom prilikom poput kruna

Te vizije što su se razmjenjivale

Da bi se rekle, da bi se pamtile

Ja sam stražar, ti si muzej

Želim osjetiti lišće mente kako pucketa

Pod našim zubima s kolorofilom koji bježi

I natjerati te da slušaš zvuk zvona

Što stvaraju zvonjavu barjaka paviljona

O jarbole

U dnu veličanstveni huk mora što ga vraća

Gore, procesija

Puževa oblaka niskih i bijelih

Želio bih te upoznati sa ženskim iscjetkom

I kraljicama bala

Što nas oblače u toalete i dijademe

Na križanju Amsterdamske i 80-te

Dotle ću ja tebi staviti na zglob

Narukvice od pamuka što će postati cvjetne narukvice,

Onda trake, onda violine

Nosim grb svoga klana,

Dao sam ga ugravirati na vidljivu stranu svoga srca

Ali ne boli nimalo, uvjeravam te, baš naprotiv

Naše sam blještave uspomene dao izvesti na dva noćna ogrtača

Kojima su me opskrbila moja braća tkalci, svilaši

Imam u ruci svoje konope za sidrenje

Spreman sam

Nakon noći,

Prije dana,

I kroz trsku.

Nakon noći,

Prije dana,

Nudim ti svjetla što su visoko

Nevinima su ruke pune

Vodim te da zaroniš u Seinu

I da plivaš u jakim strujama Beauchampa

Da plivaš u rijekama, protiv struje

Onda se okupaš u vrućoj kupki

Gdje ćeš si kožu oprati magarećim mlijekom

Prije nego ti ja osušim tijelo, kao prije

Kad smo bili adolescenti

Želim voditi ljubav na poljima,

Na čistinama, u taksijima

Želim voditi ljubav posvuda

Čak i na krovovima Pariza

Želim obitavati u rupici na tvome vratu

I tvojim plahtama što odišu ljubičicama

Dok gospa umotana u crveni šal

Blagoslivlja naša čela u tišini

Križevima balzama od kamfora

Pokazat ću ti kako dosegnuti

Bijele loptice na grmu biserka

Da bi pucali pod našim nogama i među našim prstima

Prije nego odem promatrati svjetlost lanterni što svijetle

I što svjetlucaju na obalama uspavane rijeke

Čiju površinu mreškaju naleti vjetra

Želim ponuditi tu cigaretu svojoj majci

Tu cigaretu od poslije rata i njezin miris vanilije

Vodim te da vidiš rozni granit

Tih otoka kojih se ne možemo riješiti

Ali su tu za našu zaštitu

Vodim te da sve odigraš ponovno, možda sve izgubiš

Možda i da sve zgrabiš, sve okreneš, sve osvojiš

Nakon noći,

Prije dana,

I kroz trsku.

Nakon noći,

Prije dana,

Nudim ti svjetla što su visoko

Nevinima su ruke pune

Vodim te vidjeti Toledo, Cavour, Siennu i Navonu

Dotaknuti keramiku na ulicama Lisabona

I bijeli mramor, gladak i sjajan u palačama

Želim čuti salam od vozača

I da nam kaže

"Djeco, odvest ću vas u Orleans ako želite"

Želim ti ponuditi zvuk srebrnog pribora u dodiru s kristalom

I moje dragocjene riječi

Želim slušati pripovijesti iz starine iznova i iznova

Te tisućljetne priče što se iznova rađaju

Upoznali smo se prije 3000 godina, sad smo se iznova pronašli

I naša djeca će napraviti isto

Vodim te daleko od kandži, od ljutnje

Daleko od žaljenja, daleko od mučnina

Vodim te daleko od barbarstva i vonja zapaljenog kerozina

Vodim te u trku za djevojkama

Za momcima, za snovima

I razmišljati o životu, onim ljudima s kojima nam se krste putevi

U koje se zaljubljujemo dva puta, tri puta

Moramo još putovati zemljom

Moramo naći sto tisuća sestara i sto tisuća braće

Da nikad više ne bi bili sami na grobljima

Onda na brežuljku Palatinu

Povrh bizantskih kupola

Bit ćemo postavljeni

Bit ćemo naoružani svojim dijamantnim strelicama

Da bi postali strijelci i dobili svoja svjetla visoko gore

Nakon noći,

Prije dana,

I kroz trsku.

Nakon noći,

Prije dana,

Nudim ti svjetla što su visoko

Nakon noći,

Prije dana,

I kroz trsku.

Nakon noći,

Prije dana,

Nudim ti svjetla što su visoko

• Artist:Fauve ≠
• Album:Vieux frères – Partie 2 (2015)